Predavanje o zrenju u suncu s Hira Ratan Manekom

Gledanje u sunce ili solarna joga

Kao što smo vidjeli, tijekom stoljeća i diljem svijeta, Sunce je imalo dominantnu ulogu u religioznom štovanju, kulturi i mitologiji. Neki su čimbenici vjerovanja slični u svim religijama, u bilo kojoj zemlji ili klimatskom pojasu. Sunce je oduvijek bilo smatrano izvorom energije i vitalnosti. Utjecaj Sunca na naš život vezuje se uvijek uz sreću, zdravlje i mentalnu živahnost. Esencija ili bit Sunca koje se zaziva ista je i daje životu kvalitet, energiju i moć iscjeljenja.

Dobrobit od umjerenog izlaganja tijela sunčevoj svjetlosti dobro je potkrijepljena znanstvenim istraživanjima zapadne medicine. Međutim, postoji jedan, za mnoge neobičan način crpljenja životne energije od Sunca, a to je direktno gledanje u Sunce ('sungazing') ili kako se još naziva, solarna yoga. Mnogi su se iznenadili kada su u emisiji 'Na rubu znanosti' vidjeli indijskog gurua, koji može gledati u Sunce i više od 40 minuta, a da pritom nema nikakvog štetnog utjecaja na vid. I ne samo to. Svakodnevno gledanje u Sunce, u potpunosti zamjenjuje potrebu za hranom, tako da praktikant solarne joge nema potrebe za uzimanjem obroka bilo kakve hrane, izuzev nešto malo tekućine.

Ovaj fenomen (nazvan HRM fenomen, po jednom od vodećih gurua ove vrste joge, Hiri Ratan Maneku) neki objašnjavaju kao strujanje primordijalne Qi energije (ili prane) kroz oči i čakre, te spremanje ove energije u tijelu. Postoji nekoliko hipoteza o tome, kako dolazi do HRM fenomena. Sam guru Hira Manek veli da su stanice ljudskog tijela foto-voltične, baš kao i ćelije kod solarne ploče. Kada jednom počnete njegovati stanice, da mogu koristiti sunčevu snagu, možete stvarati energiju potrebu za vaše tijelo od sunčeve svjetlosti. Što god jeli, to je tek sekundarni izvor energije, zato jer svi oni crpe svoje resurse od sunčeve svjetlosti.

Ova joga praksa, mada potječe iz Indije i Tibeta, također je prisutna u drugim religijskim tradicijama, a posebno u vezi štovanja Sunca kao božanstva. Pored Indije i Tibeta, gdje se prakticira barem zadnjih 400 godina, nju možemo naći kod domorodačkih američkih kultura, kako kod sjevernoameričkih plemena, tako i u starim tradicijama središnje i južne Amerike – kod Maja, Azteka i Inka. Zabilježena je također u Kini, u okviru taoističkih unutrašnjih vježbi (Qi Gong), a postoje neki izvještaji i o tome da su gledanje u sunce prakticirali i u drevnom Egiptu.