Gong, goong, gooong, zvuk je koji tumači sam sebe, kome
nema odredivog vremena, a bogme ni prostora, zvuk koji traje.
Gongu instrumentu je, kažu, oko 6.000 godina. Smješta se
negdje na područje današnjeg Iraka, Irana, Afganistana.
Kao što za sve što ne staje u znanstvenu shemu, ili nam
je čudno, ili je moćno kažemo ‘da je palo s neba’, tako
odredjujemo i podrijetlo gonga. Veliki metalni tanjur, i
do 1m u promjeru, načinjen je od legure bakra, kositra i
nikla. Zvuk gonga ovisi o omjeru metala od kojih je sačinjen,
dok snaga onog njegova nečujnog tona titra vibracijom bezimenih
kujundžija koji su još od tih nezapamtljivih vremena ukivali
u njega svoje nadahnuće. I sam je Buda, kaže priča, dao
u taj veliki svemirski disk ukovati kineski znak ‘sreća
dolazi’.
Don Conreaux veliki je majstor gonga. Mršuljav dugokosi
sedamdesetdvogodišnjak, Njujorčanin, pojavom podsjeća na
mnogu sad već vremešnu ‘djecu cvijeća’ koju možemo sresti
na ulicama Amerike ili Zapadne Europe, a nenametljivom mudrošću
i na indijanskog poglavicu. Čovjek i riba u zajedničkoj
kugli, drvo, cvijet, orao, lotos, detalji su na njegovim
T-shirtsima koje kupuje u new age dućanima Londona, to je,
zapravo, scenografija Donove filozofije -- Jednota svega
što postoji. U takav je njegov svjetonazor kasnih šezdesetih
godina prošloga stoljeća, preko učitelja Yogi Bhajana, uz
yogu ušetao i gong.
Don je prije svega poslanik mira i poslanik kreativnog
suživota svega što postoji. U to je ime 1984. godine s gongom
propješačio od Zapadne do Istočne obale Amerike, usput gongajući
običnim ljudima, gradonačelnicima, guvernerima, političarima,
‘gongajući njihovoj savjesti’, kaže Don. Poslije toga je
svoju misiju nastavio prekomorskim putovanjima u Europu,
Australiju. Još je 1979. godine organizirao ‘Koncert za
čovječanstvo’, povezujući istovremeno Ameriku, Kanadu i
Englesku. S početka novog milenija obreo se, eto, i na našim
prostorima. Već se udomaćio u Sloveniji, poznat je, drag
i rado viđen gost u Splitu, a nova, nadamo se trajna postaja
na njegovim putovanjima mira druženje je sa Zagrebom. Sve
to ne slučajno, jer negdje s granice Slovenije i Hrvatske,
oko Metlike, potječu Donovi preci s majčine strane.
“Jako je važno imati svoju viziju! Najprije je doviknuti
svemiru, onda je odšaptati svemiru, vidjeti je kao ‘glasnu
misao’ i na kraju jasno čuti kako cio svemir odjekuje njome,
vraća nam odjek: jasno, neopozivo. Tako se ostvaruju želje,
pokušajte to!”, kaže Don. Kao mladić našao se u Hollywoodu
– kroz glumu i režiju doviknuti svemiru svoje želje i vizije,
bila mu je želja koju i danas ostvaruje ponekim redateljskim
zahvatom, kao što je nedavni posao na predstavi ‘Braća Karamazovi’
u Londonu. A nada sve Don Conreaux ‘režira’ predstavu u
kojoj glavnu ulogu igra gong - neprestano, poput svemira
odjekujući vizijama svakoga slušatelja.
S Donom smo se družili u ljetnom Harmony kampu na Pašmanu,
gdje nam je tjedan dana došao u goste s gongom i yogom.
Razgovarati s Donom je jednostavno, kao sa starim znancem.
Druženje oplemenjuje njegova meka čvrstoća, znanje srca,
tihi humor i zrelost čovjeka koji je odživio iskušenja mladosti,
čovjeka koji ima svoju viziju i svaki trenutak životne disharmonije
spontano, nenametljivo a vjerojatno i nesvjesno gradi u
trodimenzionalni kozmički red. Nešto smiješkom, nešto gongom.
Upitan tko je on, Don elegantno i mudro klizne
u auru gonga i izranjajući u novom prozračnom svjetlu kaže:
D: Onaj tko gonga nema ego. Gong je prvi
sintisajzer jer u slušatelju stvara osjećaj sveprožimajuće
jedinstvenosti.
Dakle, tko je onda gong?
D: Gong je učitelj, guru. Njegov zvuk
puni svaku pukotinu u Univerzumu. Zvuk: gong, gong, gong
svemirska je mantra kojom rezonira naša hipofiza, naša krunska
čakra. Iz savršenstva, simetrije univerzuma, izranja OM,
asimetrična snaga koja nas vodi kroz tokove svijesti. Globalna
gong mantra je nečujni zvuk akashe (4. stanja svijesti).
Čemu nam to služi?, pitamo Dona.
D: Gong reže, guta vrijeme, poništava ga,
vodi nas na mjesto gdje sve postoji istodobno. To je mjesto
iza bolesti i patnje. Na tjelesnoj razini gong spaja lijevu
i desnu polutku mozga, tj. naš racionalni intelektualni
dio s intuitivnim, kreativnim. Dovodi čovjeka do ravnoteže,
odnosno prirodnog stanja blaženstva.
Dolazi na mjesto gdje su sve mantre skupa, on je čistač,
čisti nas od nataložene karme.
Kako je gong, budući tako snažan instrument koji
ide ‘s onu stranu’ , prihvaćen u različitim religijama?
D: Gong razmrsuje čvorove na univerzalnoj
razini. Gong nas vodi na mjesto gdje skupa žive i Ave Maria
i Namaste i sve pjesme. Gong isprepliće sve religije u bogatu,
zlatom osjajenu pletenicu.
Kako naučiti svirati gong?
D: Svatko može svirati gong, ne treba
vam zato glazbeno znanje niti savršen sluh. Note se čitaju
očima, a zvuk se osjeća srcem. Napredovanje u gonganju ovisi
o umijeću opuštanja, kreativnosti, brzini razmrsivanja unutarnjih
čvorova i, naravno, želji. Udarci gonga se ponavljaju, ali
ne više nego 2 do 3 puta.
Kakvi sve gongovi postoje?
D: Postoji gong u obliku diska, to je
i najčešća asocijacija uz instrument gong. Gongovi koje
ja rabim naštimani su prema frekvencijama planeta, tako
imamo gong Zemlja, Mjesec, Sunce, Mars, Venera, Pluton,
itd. Međutim, gong je i način sviranja. U tom smislu može
poslužiti: školjka, životinjski rogovi, zvončići, tibetanske
zdjele (tzv šamanski instrumenti) pa i ljudski glas. Sve
što proizvodi dugi rezonantni ton, sve što nije opterećeno
melodijom, harmonijom, ritmom u klasičnom školskom glazbenom
smislu. Skrivena tajna gonga kao instrumenta i gonga kao
zvučanja jest: odzvuk udarca (hata) i odzvuk neudarca (anahata).
Gong instrumenti iz vanjskog kaosa stvaraju unutarnju harmoniju
višega smisla, tzv. funkcionalnu harmoniju.
Što kažu glazbenici o gongu?
D: Postoji klasični simfonijski gong koji
se svira po notama i pravilima. Gong koji ja sviram i način
na koji gongam briše različitosti, jer funkcionira u polju
akashe (stanja Jednote). Glazbenici sve više spoznaju tu
kvalitetu. Npr. ruski skladatelj Skrjabin je smatrao da
glazba dolazi iz carstva ‘deva’ tj. da svatko tko dolazi
na koncert dolazi na neku vrstu inicijacije. Glazba je sinestetički
doživljaj, doživljaj svih čula. Moj pristup glazbi temelji
se na učenju Rudhyara i njegovoj filozofiji cjelovitosti
glazbe koju on zove ‘sintonizam, obnoviteljska glazba’.
To je umjetnost spajanja disonantnih tonova u sintezu, suradnju,
suodnos. Sintona glazba, prema Rudhyaru, veliko je oslobađanje
muzičke snage, poput gonga, koji tako postaje kozmički instrument.
Različiti koncerti se održavaju na sve strane, koji
je smisao Vaših koncerata?
Koncerti gonga služe da bi inspirirali i podržali samoizlječenje.
Nakon slušanja gong koncerta više niste isti. Ti su koncerti
mjesto gdje se susreće individualno i kolektivno, moderno
i tradicionalno, izvorni i elektronički instrumenti. Volim
na svoj koncert dovesti glazbenike različitih stilova, ali
one koji znaju improvizirati, opustiti se, igrati se, koji
nisu opterećeni ‘školskim znanjem’. Najljepše je kad na
licu mjesta intuitivno i spontano iz kaosa kreiramo harmoniju,
mjesto sinestetičkog doživljaja, opipljivi zvuk. Jer, u
krajnjem, cijela je Zemlja jedan veliki gong.
Spominjete samoizlječenje pomoću gonga, gong kupke.
Kako to liječite Vi i gong?
D: Smatram da će 21. stoljeće biti stoljeće
liječenja zvukom. Slušati gong znači biti u kupki, pustiti
da zvuk prodire u sve pukotine našeg tijela i duše i probudi
samoozdravljenje. Osim na koncertima, s gongom radim individualna
izlječenja, koja traju od 45min. do sat vremena. Tu je,
naravno, vrlo važna intuicija. Budući da gong zvuk prodire
u prostore akashe tj izvan vremena i prostora, on briše
očvrsnule, utisnute sheme stresa i određenog ponašanja koje
dovodi do stresa, tako nas čisti i stvara nove mogućnosti
promjena. Koncert ili radionica koju podučavam, seminar
ili individualno liječenje, sve to znači ‘banjati se’ u
zvuku gonga, da bi se kući vratio zdraviji, drukčiji.
Radite na vrtovima mira, objasnite nam pobliže kakav
je to projekt?
To je sve više glavni projekt u sadašnjem razdoblju mog
života. Htio bih da svaka zemlja, svako mjesto ima svoje
mjesto okupljanja - Starhenge (asocijacija na Stonehenge)
- građeno prema arhitetktonskim spoznajama i zakonima drevnih
kultura, objekt u kome bi se ispreplitali kalendari iz različitih
tradicija, u kome bi se sviralo, gongalo, a rezonantni zvuk
gooong kršio bi vrijeme, brisao bi iz naše individualne
i kolektivne svijesti sve nezdrave slike, loše navike pohranjene
u našim stanicama,.Ljudi bi sa sebe ljuštili strahove, nemire,
ljutnju i grč. U vrtu mira rasla bi neustrašivost, hrabrost,
ljepota, spontano i prirodno, iz tišine onoga neudarenoga
udarca gonga koji kao nadton ili podton ostaje iza udarenog
tona i traje, širi se, rezonira svemirom., beskrajom stvarajući
tzv. holističku rezonancu.
“Ležim u masliniku, a nemam sebe. Gong. Kupam se
u zvuku, glasanju; kroz prste propuštam zvučanje galeba,
školjke, crkvena zvona; zapljuskuje me more obrušavam se
sa slapom propadam, propadam… nestajem, sebe nemam, izranjam,
izranjam…”
Prenijeli smo vam razgovaranja s Donom Conreauxom, majstorom
gonga, i djelić doživljaja opipljivih tonova gonganja, koji
se prelamaju u nečijoj duši tijekom gong kupke ovoga ljeta
na Pašmanu, u mjestu zvanom Kraj. |